O autoru


Poštovani čitaoci Zalogajčića, moje ime je

Ana Milinković.

 

S obzirom da je u očima mojim

vreme = relativitet, mogu reći da rođena sam davne ili ipak ne tako davne 1988. godine, februara meseca, jedne ledene večeri, na samoj sredini zime.

Možda je zato toliko i volim, svo čarolijanje kroz belinu i snežnost koje nam to godišnje doba donosi.

 

Pomisliti možete da duša moja je hladna poput ledenih prstiju mojih jer svako ko se do sada rukovao sa mnom, mogao je osetiti te ledene prste.

Na sreću, ljudi iz mog okruženja su više verovali očima mojim.

 

Ne bih vam se predstavljala na neki konvencionalan i šablonski način jer fakat mi to nikada od ruke nije išlo.

 

Znatno više ćete uspeti o meni da saznate kroz moju poeziju i takav način izražaja Sebe.

To je moj prozor u svet, moja konekcija sa sobom i ljudima.

 

Da ne pomislite da uvek pričam metaforično i pomalo nerazumljivo, činjenice koje vam mogu izneti o sebi i svom životu jesu da sam ćerka, sestra, devojka, prijateljica.

Po struci visoki strukovni fizioterapeut i joga instruktor.

Po ličnom izboru profesije bez epoleta, poeta sam.

Volim da istražujem različite profesije, pa sam se tako jedno vreme u trajanju od dve godine našla i kao zaposlena u policiji.

 

U svojim raznolikim pokušajima da što više saznam i naučim pre svega o samoj sebi, istraživala sam polje joge od svoje 14. godine, reiki, life coaching.

Nekako od rođenja privučena nematerijalnim sferama, opipavanju granica uma i duha.

 

Bilo je uspeha, bilo je neuspeha, padanja, ustajanja, poniranja, preispitivanja, samoanalize, ogoljavanja sopstvenih matrica i okvira, upoznavanja sa kapacitetom Uma. Bilo je i još uvek je.

 

Tako je nadošla i inspiracija za pisanje poezije, potom moja prva knjiga,

za koju sam neretko čula - ovo je hrabro, kako si mogla baš toliko ogoliti sebe -.

Nasmejala bih se onako iz duše. Možda.

 

Možda je hrabro biti ono što jesi, možda je pak hrabrije prihvatiti tuđe okvire i živeti po tuđim merilima. Ne treba nam hrabrost za sreću.

Nije nam potrebna dozvola za radost. Nisu nam potrebne mape i utabane staze drugih Ljudi.

Potrebna nam je istinska povezanost sa sobom, sa egom i dušom, njihova saradnja, svakodnevno balansiranje i hod po toj tankoj liniji. Potrebna nam je odluka da biramo Život.

 

Često sam izlazila iz zone komfora, napuštala sigurne poslove i birala prividno nesigurno.

 

Danas se bavim uglavnom pisanjem, životom, izučavanjem fotografije, a kao što ćete imati priliku da vidite

i istraživanjem u polju pripreme hrane, one prave opipljive hrane.

 

Danas kreiram Ljubav na prvi Zalogaj i Ljubav na prvu Reč.

Danas kreiram Zalogajčić.

 

S Ljubavlju

Vaša Ana